Prije nego što je povučena poluga vješala, počeo je da recituje stihove iz Kur'ana, koje nije uspio da izgovori do kraja: “Potvrđujem da nema drugog Boga sem Allaha, a Muhamed…”, i to su bile njegove posljednje riječi, priča Muvafak al-Rubai…
Bivši predsjednik Iraka Sadam Husein, koji je osuđen na smrt vješanjem i pogubljen 2006. godine, ostao je jak do samog kraja, ne pokazavši ni najmanji znak straha niti pokajanja u posljednjim minutima života, priča bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost Muvafak al-Rubai, koji je nadgledao vješanje.

Sjedeći u svojoj kancelariji u Bagdadu, u čijoj se pozadini nalazi statua Sadama oko čijeg vrata visi uže kojim je obješen, on se prisjeća posljednjih trenutaka pred izvođenje nekadašnjeg diktatora na vješala, prenosi AFP.

“Da li je bio zločinac? Jeste. Ubica? Jeste. Krvnik? Jeste. Ali je ostao snažan do kraja”, tvrdi Rubai.

On se sjeća da je Sadam ušao sam kod njega u prostoriju zatvora gdje je pogubljenje izvršeno prije sedam godina, a nosio je sako i bijelu košulju, ponašao se normalno i opušteno, ne pokazavši ni trunku straha.

“Naravno, neki ljudi su tražili od mene da kažem kako se onevjestio ili da je bio drogiran”, napominje Rubai i ističe: “Nisam od njega čuo ni riječ o pokajanju, nije se pomolio Bogu za milost, niti je tražio oproštaj, kao što bi, svakako, učinio neko ko će umreti za koji minut”.

Rubai je, kaže, potom odveo Sadama, koji je imao lisice na rukama i držao Kur'an, kod sudije koji mu je pročitao optužnicu, a Sadam je ponovio: “Smrt Americi! Smrt Izraelu! Živjela Palestina! Smrt persijskim sveštenicima!” Nakon toga, Rubai je odveo Sadama u prostoriju sa vješalima.

“Zastao je, pogledao u vješala, zatim u mene, pa spustio pogled… i rekao: “Doktore, ovo je za muškarce”, prepričava Rubai. Kada je došao trenutak da se popne na vješala, noge su mu bile još vezane, pa su Rubai i ostali morali da ga odvuku do stepenica.

Neposredno prije vješanja, svjedoci su mu dobacili podrugljivo: “Živio Muhamed Bakr al-Sadr!” i “Moktada, Moktada!”, što se odnosilo na Sadamovog protivnika koji je ubijen za vrijeme njegove vladavine i na njegovog rođaka, koji je došao na čelo moćne milicije poslije 2003.

Sadam je odgovorio: “Zar su to muškarci?” i, prije nego što je povučena poluga, počeo je da recituje stihove iz Kur'ana, koje nije uspio da izgovori do kraja: “Potvrđujem da nema drugog Boga sem Allaha, a Muhamed…”, i to su bile njegove posljednje riječi.

“Nikada nisam imao tako čudna osjećanja”, kaže danas Rubai, koji je triput stavljen iza rešetaka tokom Sadamove vladavine. “On je počinio nebrojene zločine i zaslužio je da bude obješen još hiljadu puta, ali to što sam tada osjetio, bilo je veoma čudno. Prostorija je bila puna smrti”, kaže on.

Sadam Husein, koji je vladao Irakom tokom više od dvije decenije obilježene brutalnom represijom, pogubnim ratovima i oštrim međunarodnim sankcijama, obješen je pošto je osuđen za zločine protiv čovječnosti zbog ubijanja 148 šiitskih seljaka u Dudžailu 1982.

Bio je predsjednik od jula 1979. do marta 2003. godine, kada je izveden napad na Irak pod vođstvom SAD, a američke snage su ga u decembru iste godine pronašle u rupi na jednoj farmi gdje se dotad skrivao. Pogubljen je tri godine kasnije, 30. decembra 2006. godine, poslije kratkog suđenja. Neki Iračani, posebno sunitski Arapi, sa nostalgijom se sjećaju vremena Sadamove vladavine, naročito perioda unutrašnje stabilnosti, koji je u suštoj supotnosti sa brutalnim nasiljem u koje je zemlja uronila otkako je on zbačen.

Sadama se, takođe, sa velikim poštovanjem sjećaju i neki Arapi, koji ga pamte po ratu sa Iranom vođenim od 1980. do 1988. godine, sukobljavanju sa SAD, napadima na Izrael, ali i po spokoju sa kojim je otišao u smrt.