![](\"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-content\/uploads\/FB_IMG_1697744001348.webp\")
<\/p>\n<\/p>\n
Za razliku od politi\u010dkog povratka 2005., dana\u0161nja stvarnost je mnogo o\u0161trija i komplikovanija. Socijalisti\u010dka vlada, iako duboko zaglibljena u korupciju, nije razjedinjena. Ono \u0161to ga dr\u017ei na povr\u0161ini nije ideolo\u0161ka doktrina ili uvjerenje, ve\u0107 mre\u017ea konsolidiranih interesa koji se hrane mo\u0107i i brane je po svaku cijenu. S druge strane, svijet oko nas se radikalno promijenio. Vi\u0161e od dvije decenije, me\u0111unarodni poredak se preoblikuje i demokratija, koliko god bila va\u017ena u diskursu, vi\u0161e nije jedini kriterij koji definira saveze. Prave odluke se donose u interesu snage, sigurnosti, energije i uticaja, i to je istina sa kojom se treba suo\u010diti bez iluzija.<\/p>\n
U ovoj novoj stvarnosti, albanska opozicija ne samo da je izgubila izbornu mo\u0107, ve\u0107 je postepeno izgubila i sposobnost komunikacije jezikom me\u0111unarodne politike. I dalje je vjerovala da su veze naslije\u0111ene iz pro\u0161losti, da su prijateljstva trajna i da su principi dovoljni za izgradnju podr\u0161ke. Ali globalna politika ne funkcioni\u0161e tako. Savezi se grade svaki dan i odr\u017eavaju se samo ako su korisni za obje strane.<\/p>\n
Edi Rama je to shvatio vrlo rano. Na vlast je do\u0161ao 2013. godine, iskoristiv\u0161i ne samo iscrpljenost prethodne vlade, ve\u0107 i trenutak zahla\u0111enja odnosa izme\u0111u Salija Berishe i Turske nakon glasanja u UN-u. Njegov odlazak u Ankaru, samo nekoliko dana prije izbora, nije bio slu\u010dajnost. Bio je to jasan signal da se vanjska politika pretvara u instrument mo\u0107i. Od tog vremena Turska je konsolidirana kao jedan od glavnih stubova njegove podr\u0161ke i to se doga\u0111alo paralelno s izgradnjom transakcionih odnosa s drugim me\u0111unarodnim akterima.<\/p>\n
U ovoj konfiguraciji, uloga Turske kao posredni\u010dkog mosta sa Sjedinjenim Dr\u017eavama postala je diplomatski konsolidirana \u010dinjenica. Ovu realnost je iskoristila vlast, dok je opozicija nastavila da se pona\u0161a kao da me\u0111unarodna politika i dalje radi na li\u010dnim simpatijama. Vrhunac ove prednosti do\u0161ao je sa objavom lidera opozicije “non grata”, \u010dinom koji je bio ne samo li\u010dni udarac, ve\u0107 i psiholo\u0161ki \u0161ok za cijeli opozicioni tabor. Od tog dana opozicija je po\u010dela da \u010deka. \u010cekaju\u0107i signale koji nikada nisu stigli, telefonske pozive koji nikada nisu upu\u0107eni i podr\u0161ku koja je postojala samo u ma\u0161ti.<\/p>\n
Me\u0111utim, bilo bi nepravedno negirati va\u017enu zaslugu opozicije: njeno insistiranje na demokratiji, pluralizmu i politi\u010dkoj rotaciji. U stvarnosti u kojoj je mo\u0107 sve vi\u0161e centralizovana i zasnovana na klijentelisti\u010dkim interesima, ovo insistiranje ima stvarnu vrednost i ostaje neophodno za albansko dru\u0161tvo. Ali demokratija, u dana\u0161njem svijetu, ne opstaje samo na principima. Potrebna je strate\u0161ka artikulacija i diplomatska hrabrost.<\/p>\n
U tome je najve\u0107a slabost opozicije. Ona je oklijevala da jasno govori o osovini Izrael-Ujedinjeni Arapski Emirati, koja je postala jedan od glavnih stubova politi\u010dke podr\u0161ke Edija Rame. Mora se jasno re\u0107i da ove dr\u017eave u potpunosti imaju pravo da vr\u0161e politi\u010dki i ekonomski uticaj. Problem nisu oni, ve\u0107 \u010dinjenica da opozicija nije izgradila kontra-narativ. Umjesto da artikulira alternativnu osovinu, izabrala je \u0161utnju.<\/p>\n
U stvarnosti, opozicija mora shvatiti da njen put prolazi kroz drugu orbitu: Tursku, Katar i Englesku, dr\u017eave koje djeluju u razli\u010ditoj konfiguraciji utjecaja i koje zapravo pregovaraju s Trumpovom administracijom. Ovo nije ideolo\u0161ki izbor, ve\u0107 strate\u0161ka nu\u017enost. U tom kontekstu, korektan i otvoren poziv iz ljubaznosti predsjedniku Erdoganu ne bi bio \u010din slabosti, ve\u0107 politi\u010dka razboritost. U diplomatiji, oprost nije kapitulacija; to je sredstvo da se povrati pozicija i ponovo otvore kanali koji su zatvoreni zbog ponosa ili pogre\u0161ne kalkulacije.<\/p>\n
Naravno, nijedna me\u0111unarodna strategija ne zamjenjuje unutra\u0161nje odgovornosti opozicije: organizaciju, vodstvo, povjerenje javnosti i politi\u010dku koheziju. Ali bez funkcionalne me\u0111unarodne osovine, \u010dak i najja\u010da opozicija na terenu ostaje izolovana. Evropa \u2013 Njema\u010dka, Italija i Gr\u010dka \u2013 ostaje jo\u0161 uvijek neiskori\u0161\u0107en prostor, gdje je nedostatak ozbiljne komunikacije ostavio opoziciju bez stvarne te\u017eine.<\/p>\n
Danas albanska opozicija govori o demokratiji u svijetu koji govori o mo\u0107i. Govori o pravdi u sistemu koji pregovara o interesima. I ovo odvajanje od stvarnosti nije samo strate\u0161ka gre\u0161ka; to je egzistencijalni rizik. Ako opozicija hitno ne prepravi svoju mapu saveza i ne prilagodi diskurs stvarnom svijetu, ne\u0107e samo izgubiti izbore. Izgubi\u0107e relevantnost. Jer njegova krhkost ne proizlazi iz nedostatka volje, ve\u0107 iz nedostatka orijentacije. A u dana\u0161njoj politici izgubiti orijentaciju zna\u010di biti trajno van igre.<\/p>\n
Izvor: prizrenpost<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Za razliku od politi\u010dkog povratka 2005., dana\u0161nja stvarnost je mnogo o\u0161trija i komplikovanija. Socijalisti\u010dka vlada, iako duboko zaglibljena u korupciju, nije razjedinjena. Ono \u0161to ga dr\u017ei na povr\u0161ini nije ideolo\u0161ka doktrina ili uvjerenje, ve\u0107 mre\u017ea konsolidiranih interesa koji se hrane mo\u0107i i brane je po svaku cijenu. S druge strane, svijet oko nas se radikalno […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13604,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-13603","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-gledista"],"views":30,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13603","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13603"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13603\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13605,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13603\/revisions\/13605"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13604"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13603"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13603"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13603"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}