![](\"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-content\/uploads\/587538862_17844771111638871_5944208931338674654_n-e1767300289561.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Nova godina je praznik ro\u0111en u modernosti i nije zabilje\u017eeno da se masovno slavila u prethodnim dru\u0161tvima. Razloga mo\u017ee biti mnogo, ali mislim da jedan od njih ima veze s prirodom dana\u0161njih dru\u0161tava u kojima dominira kvantitativno, povr\u0161no, materijalno. U kvantitativnom svijetu vlada poredak izgra\u0111en po racionalnosti, koji sve podvrgava kategorizaciji i prora\u010dunima. Modernost racionalizira vrijeme i prostor, ono \u0161to ih \u010dini, vi\u0161e predmetima prora\u010duna nego do\u017eivljaja.<\/p>\n
U tom smislu, proslava Nove godine ozna\u010dava trijumf kalendara kao instrumenta upravljanja vremenom i samim ljudskim \u017eivotom. Do\u017eivljeno vrijeme kalendarski daje magiju stanicama kroz koje ono postaje uo\u010dljivo, mjerljivo i upravljivo. Trenuci cikli\u010dkih ispunjenja sami po sebi poprimaju misti\u010dne crte, u potpuno imanentnom svijetu li\u0161enom misticizma, duhovnosti i transcendencije. Iz tog razloga, ne\u0161to \u0161to se \u010dini su\u0161tinski besmislenim, – slaviti zavr\u0161etak kalendarskog ciklusa, – poprima zna\u010denje u svijetu li\u0161enom zna\u010denja.<\/p>\n
Nova godina je praznik koji, sam po sebi, nije vezan ni za \u0161ta konkretno. Ljudi slave bez pravog razloga i \u010dak ga i ne tra\u017ee. Oni jednostavno slave dolazak nove godine. Na neki na\u010din slavi se samo vrijeme, a ne bilo koji predmet u njemu, svojevrsni ro\u0111endan svijeta, definiran jednostavno konvencionalno, u uvjetima u kojima svijet nema i ne mo\u017ee imati ro\u0111endan.<\/p>\n
Zanimljivo, \u010dini se da je sve to poja\u010dano samom istorijom. Prvi januar je datum u kojem nam istorija ne prestaje da govori, bilo da je to doga\u0111aj ili trenutak razvoja kojeg treba pamtiti ili pamtiti. \u010cini se kao da se na ovaj datum nikada ni\u0161ta nije dogodilo, osim kalendarske oznake koja se u odre\u0111enom trenutku po\u010dinje slaviti, samo tako, a da se ne zna za\u0161to i kako.<\/p>\n
Ali ovdje se stvara jo\u0161 jedan paradoks. Slaviti vrijeme je, na neki na\u010din, slaviti njegove oseke i oseke, uni\u0161tenje onoga \u0161to je u i\u0161\u010dekivanju onoga \u0161to dolazi. Godinu koja dolazi slavimo, ali to prati i odlazak teku\u0107e godine, koja bi logi\u010dno trebala donijeti vi\u0161e tuge nego radosti. Ali paradoks postaje normalan u svijetu u kojem je budu\u0107nost sama po sebi kult. Prepu\u0161taju\u0107i se budu\u0107nosti, savremeni \u010dovjek zanemaruje \u010dinjenicu da godine prolaze, \u0161to omogu\u0107ava zaboravljanje da na\u0161e vrijeme ima rok i da nas svaka nova godina pribli\u017eava kraju. Uprkos tome, Nova godina se slavi kao trijumf besmrtnosti, kao ovjekovje\u010denje trenutka.<\/p>\n
Otjelovljenje dva paradoksa nalazi se u anegdotskom obliku u mladala\u010dkom principu slavlja po formuli: Do 12 s prijateljima, pa s prijateljima. Pro\u0161lost i budu\u0107nost, staro i novo, sje\u0107anje i zaborav, du\u0161a i tijelo sudaraju se ovdje sasvim nevino i nesvjesno na dva lica kontrastno prepolovljene gozbe. Posljednje gake stare godine proslavljaju se na porodi\u010dan na\u010din, suzdr\u017eano, u blizini najdra\u017eih ljudi, dok u prvim satima nove godine po\u010dinje prava \u017eurka, koja divlja van doma i porodi\u010dne topline, na najtoplijim ljetnim temperaturama. Pod vatrometom kada sat otkuca 00:00, razbijaju se dva svijeta koja se sudaraju u dru\u0161tvu u kojem kultura usmjerena na porodicu slabi.<\/p>\n
Sve je omogu\u0107eno zahvaljuju\u0107i potro\u0161a\u010dkoj kulturi i njenoj industriji zaborava i nepromi\u0161ljenosti koja je sve okrenula naglava\u010dke. Ako su sami praznici komemorativne prirode (vezani za vrijednosti i dru\u0161tvenu solidarnost), komercijalni praznici umjesto toga simuliraju zaborav u povorci slavlja besmisla. Radost nije vezana ni za jedan predmet, ve\u0107 postaje sama sebi uzrok i sama sebi svrha. Zapravo, ovdje se radost pretvara u zabavu, jedan od va\u017enih kultova kulture zaborava. Samim tim, slavlje se poistovje\u0107uje sa zabavom, \u0161to radost svodi na praznu gra\u0111u.<\/p>\n
Iznad svega, Nova godina ostaje pogon koji nas tjera da u\u010dinimo ne\u0161to druga\u010dije, \u010dak i u samom njenom odbijanju kao proslavi. Mo\u017eda sama cikli\u010dnost vremena (uprkos linearnom vremenu koje name\u0107e modernost) poga\u0111a na\u0161u svijest kamenim miljama, kroz koje mjerimo svoje udaljenosti od objekata kojima obilje\u017eavamo budu\u0107nost (bilo da su to planovi, o\u010dekivanja ili ku\u0161nje i strahovi), ali i objekata pro\u0161losti (doga\u0111aji, sje\u0107anja, radosti i tuge). Kao rezultat toga, ovaj praznik se paradoksalno mo\u017ee odnositi i na suprotno, kao trenutak razmi\u0161ljanja o tome \u0161ta jesmo, \u0161ta radimo i kuda idemo.<\/p>\n
Iz ove premise, proslava dolaska nove godine, li\u0161ena pohlepe i konzumeristi\u010dke konfuzije, mo\u017ee nas odvesti na suprotnu obalu svijeta poput ovog, ispra\u017enjenog od transhiranja. Paradoksalno mo\u017ee postati sredstvo da se malo odvojimo od na\u0161e imanencije prema misti\u010dnom iskustvu tokom vremena i duhovnoj potrebi za usidrenjem u vje\u010dnosti.<\/p>\n
Sve \u0161to trebamo u\u010diniti je po\u017eeljeti dobru godinu u kojoj svi mogu prona\u0107i sebe i istinsku radost!<\/p>\n
Izvor: prizrenpost<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nova godina je praznik ro\u0111en u modernosti i nije zabilje\u017eeno da se masovno slavila u prethodnim dru\u0161tvima. Razloga mo\u017ee biti mnogo, ali mislim da jedan od njih ima veze s prirodom dana\u0161njih dru\u0161tava u kojima dominira kvantitativno, povr\u0161no, materijalno. U kvantitativnom svijetu vlada poredak izgra\u0111en po racionalnosti, koji sve podvrgava kategorizaciji i prora\u010dunima. Modernost racionalizira […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":6224,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-6223","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-gledista"],"views":42,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6223","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6223"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6223\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6225,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6223\/revisions\/6225"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6224"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6223"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6223"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/prizrenpost.com\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6223"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}