(ili nastavak priče koja ne zna kada je počela i ne zna kada će se završiti, ali se zna da će završiti….)

Kada je počeo rat u Gazi i način na koji se razvijao, osjećao sam da će taj rat pod svojim neusporedivim ruševinama pokopati ne samo sisteme, međunarodno pravo i cijeli splet političkih hipokrizija i svjetske hipokrizije u svojoj jezgri, prostinko-posto- preokrenuti a da ne vratimo svu našu maštu o najvažnijim globalnim paradigmama koje su oblikovale naše živote.

Ovo je pravda Boga koji nikome ne čini nepravdu!

Štaviše, prošlo je godinu dana od dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, uključujući i prvi mandat, u sebi proizveo toliko istorije nego što su svi predsjednici proizveli od Nixona! Ali kvantitativno značenje svega ovoga bilo bi smiješno ako se mjeri u odnosu na ono što je jasno proizvedeno ili pročitano između redova. Zgrada prava, pravde i međunarodnih organizacija urušava se vrtoglavom brzinom, a mi se svakodnevno suočavamo sa raznim izazovima u našoj individualnoj i kolektivnoj svijesti, gdje i kako bismo sebe vidjeli, da smo se odgovorno trudili u ovim vremenima.

Uvijek sam bio uzbuđen da kontekstualiziram sebe i naše društvo nakon njega i položaj od drugog svjetskog rata do lavine. tadašnje politike, kako onih koji su ustali kao pobednici, tako i onih koji su postali gubitnici.

Dešavalo se da ovih dana čitam memoare Francesca Jacomonija, pod stilizovanim naslovom “Moja albanska polovina”. Nesumnjivo je da je pokojnik, kao ključni čovjek političkog „ujedinjavanja“ – tako on naziva okupacijom, nastojanje da se relativizira smisao svega činilo fatalizmom razvoja koji je izmaknuo kontroli. Međutim, obuzima vas užasan osjećaj razočaranja kada čitate (čak i pored svake ljubaznosti i razumijevanja) stavove tadašnje političke klase. Servilnost, defetizam i licemjerje, pa čak i maloumnost, da se zemlja i narod olako prodaju u strane ruke toliko su upečatljivi, da jasno razjašnjava njihov sramotni kraj nakon rata. I tako počinje i daje smisao značenjima. Ovo je naše društvo i politička klasa koja je nastala iz njega! Sjetite se vremena komunizma! Veze sa Jugoslavijom, Sovjetskim Savezom i Kinom, zbrka crijeva kada smo bili vezani za njih i bljuvotina koja dolazi kad se sjetite raskida s njima!

U godinama tranzicije (potpuno besmislene kao pojam za državu u vječnoj tranziciji), koja nosi i čudno prezime “demokratski”, mi nismo spavali s klasom potpuno neuspješno, bez ikakvog višeg života. neokrenuta drzava, nakon prodaje besplatno na domacem i medjunarodnom krim trzistu, majka i otac, samo da bi imali ulogu u sveopstem klaunusu basara sa sudbinama ljudi, ustaje i prodaje patriotski moral sa zastavom pocepane džabe nacionalizma! Sjećate li se u kakvu su rupu ovi ljudi upali ‘97?

I evo sljedećeg izazova!  Ponovo uzburkava vodu (koje, istine radi, ne nalaze smiraj ni jedan dan), predsjedniče Trump! Poziva sve vrste lidera i zemalja da se pridruže njegovoj inicijativi za Mirovni odbor (podebljano: UN – u novom prema njegovom ukusu i razumijevanju tržišta nekretnina), gdje je dovoljan poziv da Putin i Netanyahu zamisle legitimitet i kredibilitet! To što on, koji je dobio poziv u ime zemlje, ne pomišlja da ga odbije ili izrazi bilo kakvo protivljenje, to vas ne čudi, ali njegovoj egzaltaciji šteti Šefqet Vërlaci i “kruna” gospode koja je odnela krunu Albanije Viktoru Emanuelu III! Čak je i Vërlac držao govor pred Musolinijem, održaće ga i u Knesetu, sledeće nedelje!

Lako je biti sudija u suđenju tuđoj istoriji, ali je jako teško biti glumac!

Na kraju dolazi finale u četvrtak, zasedanje u onome što se, Bog zna zašto, još uvek zove Parlament! Prvi i Jedini u zemlji vam je postavio sljedeću zamku. On nije otišao tamo gde je pozvan, dok im sa gorkom ironijom kaže da je između očeva i ćerkinog poziva odlučio da prihvati ćerkin! I sam im kaže, – ličite mi na šumu zamki, gdje su sve zamke pune! Oni traže od ovih drugih, koji se žele prodati kao moralno viši (sic!!!) od Prvog, da mu nešto kažu ali im riječi zapinju u grlu, da ne mogu reći ono što bi njemu trebalo reći, da to prvo kažu sebi, a on im se i dalje razmeće svojom superiornošću u lice, sve dok ima neograničenu moć i igra se sa sudbinom da uradi, kada ga pitaju za analizu.

W. parlamentu svi žure da se izjasne da su ponosni na ovaj poziv i da nisu čekali da naprave političku analizu, čak otvoreno izražavaju strah od neshvaćenosti onoga što žele reći!

Ova trulež bez etike i obuke je naša politička klasa, koja bi osramotila svakoga ko ima malo obraza! I očigledno, ova zemlja, van degradacije do ovog stepena, ima ljude sa moralom i čašću koji se stide kako izgledaju i vole zemlju kao svoj dom i porodicu. Ali oni svakoga smatraju sobom. U međuvremenu, zamke u danima koji dolaze bit će još strašnije, politički izbori koji se moraju činiti sve više i više onemogućeni! Na kraju će ih Bog uspavati, kako zaslužuju, pred istorijom i istinom! /tesheshi.com/

Izvor: prizrenpost