Petak, 27 Marta 2026
Trenutna situacija na Bliskom istoku i rapidno rastuće cijene nafte podsjećaju na dvije naftne krize 1973. i 1979. godine.
U to vrijeme su arapske naftne zemlje smanjile ponudu i cijene nafte su naglo porasle. Mnoge zapadne zemlje bile su prisiljene na uvođenje mjera štednje. Njemačka je, između ostalih, odlučila da uvede četiri sedmice bez automobila. Šta je sa danas?
Suočavamo se s “najvećom prijetnjom energetskoj sigurnosti u ljudskoj istoriji”, rekao je Fatih Birol u ponedjeljak, 23. marta u Nacionalnom pres klubu Australije. Šef Međunarodne energetske agencije (IEA) smatra da je kriza na Bliskom istoku gora od dva naftna šoka iz 1973. i 1979. zajedno.
“U to vrijeme je nedostajalo oko pet miliona barela nafte dnevno”, kaže Birol. “Danas je to jedanaest miliona barela dnevno, više nego tokom dva velika naftna šoka zajedno”, objasnio je on.
Također ocjenjuje situaciju na tržištu plina jednako mračnom. Birol ističe da se u poređenju sa situacijom nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, količina plina koja nedostaje širom svijeta udvostručila.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća smanjene isporuke nafte dovele su do povećanja cijena nafte, a time i cijena ostalih roba, što je na kraju dovelo do inflacije. Istovremeno, industrijska proizvodnja i ekonomski rast u industrijaliziranim zemljama su opali.
Cijene nafte nisu porasle tako naglo kao 1970-ih
Zbog trenutnog rata s Iranom, zalihe nafte su smanjene za oko osam posto zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca.
“Globalni pad nafte je samo pet posto, što znači da je u šoku oko pet posto. zapravo više naglašavao da je to 1973. i 1974.“, kaže Klaus-Jürgen Gern iz Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju.
Glavna razlika u odnosu na 1970-e, prema Gernu, je u tome što su cijene nafte tada višestruko porasle. “Od 1973. do 1974. cijene nafte su se učetvorostručile. 1979. ponovo su se utrostručile”, rekao je za DW. Iako je embargo ukinut početkom 1974., a isporuke nafte su čak i povećane.
Danas je situacija drugačija. „Videli smo cene nafte iznad 100 dolara ponekad i ranije, poslednji put nakon ruske invazije na Ukrajinu“, kaže Gern. Ali cijene nafte dostigle su takve nivoe 2007., 2008. i nakon 2011. “Dakle, ovo nije potpuno novi svijet”, nastavlja Gern. “Bilo je drugačije 1970-ih. Tada su se zemlje potrošače suočavale s cijenama s kojima nisu bile upoznate.” I niko nije znao koliko dugo će cijene nafte ostati visoke.
Dalje, sadašnje visoke cijene nafte rezultat su prezasićenosti ponude. Ova prekomjerna ponuda uzrokovana je blokadom Hormuškog tjesnaca i kasnijim zatvaranjem proizvodnih pogona, a ne ratnom štetom koja je ometala proizvodnju.
Stoga se može pretpostaviti da će se i ponuda i cijene nakon završetka sukoba vratiti na predratni nivo, smatra Gern. Deutsche Bank Research također kaže da tržišta još ne očekuju produženi naftni šok.
Pogođena ili zatvorena energetska infrastruktura
Određena šteta je već napravljena. Više od 40 energetskih objekata u devet bliskoistočnih zemalja teško je oštećeno u iranskim napadima, napominje Birol. Čak i kada bi se rat završio i brodovi ponovo mogli da plove kroz Hormuški moreuz, trebalo bi “dugo vremena” prije nego što bi oštećena ili zatvorena naftna i plinska polja mogla biti vraćena u funkciju. “Za neke će to trajati šest mjeseci, za druge mnogo duže”, rekao je on, prenosi DW.
Na primjer, Katar je najavio da bi iranski napadi na najveći svjetski kompleks ukapljenog prirodnog plina (LNG) mogli smanjiti zalihe LNG-a za 17 posto u periodu od tri do pet godina.
Christoph Rühl sa Univerziteta Columbia stavio je ovu izjavu u perspektivu Univerziteta Kolumbija. On smatra da ćemo se suočiti sa ozbiljnom krizom samo ako blokada Hormuškog moreuza potraje mnogo duže i ako bude uništeno više naftnih postrojenja. Što se tiče Katara, Rühl ističe, na primjer, da ta zemlja čini oko 20 posto svjetske opskrbe plinom. Stoga procjenjuje da će samo četiri posto globalne opskrbe plinom biti pogođeno štetom u Kataru.
Hitne mjere za zadovoljenje gladi za naftom
Tome doprinosi činjenica da je tržište nafte danas mnogo diverzificiranije nego što je bilo 1970-ih. Dok su zemlje OPEC-a isporučivale više od polovine svjetske sirove nafte 1973. godine, njihov udio je sada pao na nešto više od 36 posto. Sjedinjene Države su tada bile najveći proizvođač nafte, a to su i danas. Međutim, u posljednjih deset godina značajno su povećali proizvodnju i opskrbili gotovo svu (90 posto) dodatne ponude nafte na svjetskom tržištu.
Unatoč naftnoj krizi 1970-ih, koja je bolno pokazala ovisnost Zapada o Bliskom istoku i njegovoj nafti, potražnja za ovim energentom nastavila je rasti. Dok je globalna ponuda 1973. bila manja od 60 miliona barela dnevno, do 2022. dostigla je skoro 94 miliona barela dnevno.
Da bi se zadovoljila ova potražnja, sprovedene su vanredne mere i povećane rezerve nafte. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalne zalihe nafte dostigle su najviši nivo od februara 2021. ranije ove godine, kada su dostigle 8,2 milijarde barela.
One omogućavaju ublažavanje trenutnih poremećaja u opskrbi sa Bliskog istoka. Neke od rezervi nafte već su puštene u promet kako bi se smanjila nestašica nafte na Bliskom istoku sa 11 miliona barela dnevno na 8 miliona barela dnevno. Kako bi dodatno smanjile efekte nestašice ponude, SAD su privremeno obustavile sankcije ruskoj i iranskoj nafti koja je već na moru.
Commerzbank Research tvrdi da su rezerve ono što je spriječilo daljnji rast cijena nafte, iako je tržište vjerovatno očekivalo rat pod pretpostavkom da bi to moglo trajati nekoliko mjeseci.
„Zasnovane na komercijalnoj strategiji i gubitku OECD-a. isporuke nafte kroz Hormuški moreuz oko devet mjeseci”, rekao je za DW analitičar Commerzbank Carsten Fritsch. Kina je također izgradila strateške i komercijalne rezerve koje bi mogle pokriti njene potrebe za uvozom sa Bliskog istoka za oko sedam mjeseci, dodao je Fritsch.
Niko ne zna koliko će trajati rat s Iranom. Američki predsjednik Donald Trump nedavno je priznao da su vođeni “produktivni” razgovori s Iranom, ali je Iran to negirao. To čini krajnje neizvjesnim kako će se opskrba naftom i plinom razvijati na dugi rok.
Čak i ako nije tako loše kao 1970-ih, ekonomija je već osjetila posljedice rata s Iranom: “Vidjet ćemo dvije stvari: inflacija će se povećati u kratkom roku, a proizvodnja će se smanjiti jer će se potrošnja nafte smanjiti kad god je to moguće”, kaže Gern. /tesheshi.com/
Koristimo kolačiće za poboljšanje iskustva i prikaz oglasa (Google AdSense).
Klikom na “Prihvati”, pristajete na korištenje kolačića u skladu sa
Politika privatnosti
i
Politika kolačića.
Nepotrebne kolačiće možete odbiti klikom na “Odbij”.
Izvor: prizrenpost
