Subota, 30 Maja 2026
Ami Ayalon upozorava da trenutna izraelska strategija donosi vojnu pobjedu, ali politički, moralni i institucionalni neuspjeh
Ami Ayalon, bivši šef Shin Beta i jedna od najpopularnijih ličnosti izraelskog sigurnosnog establišmenta, jedan je od najžešćih kritičara sadašnje vlade Benjamina Netanyahua unutar sistema. Prema njegovim riječima, Izrael nastavlja da pobjeđuje na bojnom polju, ali gubi u političkoj, ideološkoj i institucionalnoj dimenziji.
Ranije ste rekli da Izrael “pobjeđuje u svakoj bitci, ali ne i u ratu”. Kako vidite ovo danas?
Danas je to još očiglednije nego prije. Izrael ima vrlo visoke vojne kapacitete i može postići taktičke ciljeve na terenu. Ali fundamentalni problem je što se to ne pretvara u politička rješenja.
Mi djelujemo sa starom logikom vojne moći, kao da je pobjeda na bojnom polju dovoljna da proizvede sigurnost i stabilnost. Ovo je strateška iluzija. Moderno ratovanje se više ne rješava samo vojnim sredstvima. Ima snažnu političku i ideološku dimenziju, a u ovoj dimenziji Izrael nema jasnu strategiju.
Šta se promijenilo u prirodi rata što ga čini očiglednijim?
Rat se duboko promijenio u proteklim decenijama. U prošlosti su se sukobi završavali jasnim vojnim pobjedama i političkim nagodbama nametnutim gubitničkoj strani. Danas ova logika više ne funkcioniše.
Države se sve češće suočavaju sa nedržavnim akterima i dugotrajnim sukobima bez jasnog kraja. To znači da čak i kada postignete vojni uspjeh, nemate nužno politički ishod. U tom smislu, Izrael nastavlja da razmišlja paradigmama prošlosti, dok se stvarnost promijenila.
Kako to utiče na izraelsko društvo i samu demokratiju?
Utjecaj je vrlo ozbiljan. Kada društvo živi u stalnom sukobu, vanredno stanje postaje normalno. A kada vanredno stanje postane normalno, demokratske institucije počinju postepeno da slabe.
U Izraelu se to može vidjeti na nekoliko nivoa: u slabljenju pravosuđa, u koncentraciji izvršne vlasti i u povećanju političke polarizacije. Kada je institucionalna kontrola oslabljena, ravnoteža demokratije je poremećena.
Još jedan problem je unutrašnja fragmentacija. Izraelsko društvo je podijeljeno na grupe koje više nemaju zajedničku viziju države. Zbog toga je veoma teško izgraditi dugoročnu politiku.
Koja je uloga sadašnje vlade u ovom procesu?
Trenutna vlada je produbila ovaj jaz. Umjesto traženja šireg društvenog konsenzusa, sve se više oslanjala na uske ideološke i političke koalicije.
Ovo je dovelo do situacije u kojoj se važne odluke više ne zasnivaju na širokoj nacionalnoj viziji, već na potrebi da se održi stabilnost koalicije. Ovo je veoma problematično za demokratiju.
Takođe, postoji jasan nedostatak volje da se svi građani potpuno integrišu u politički sistem. Kada se veliki segmenti društva osjećaju isključenim ili nedovoljno zastupljenim, stvara se opasan jaz između države i građana.
Kako vidite Benjamina Netanyahua u ovom kontekstu?
Netanyahu je bio dominantna figura u izraelskoj politici dugi niz godina i duboko je utjecao na političku strukturu zemlje. Za to vrijeme institucije su oslabile, a moć sve više koncentrisana.
Glavni problem nije samo pojedinac, već politički model koji se gradi oko njegovog opstanka i njegovih koalicija. Ovo je stvorilo političku kulturu u kojoj kratkoročni interesi dominiraju dugoročnom vizijom.
Danas postoji široko rasprostranjena percepcija da je političko odlučivanje više povezano s ličnim opstankom lidera nego s javnim interesom. Ovo je jasan znak institucionalne krize.
Koji je vaš zaključak o budućnosti Izraela?
Izrael se ne može i dalje oslanjati samo na vojnu moć. Može donijeti taktičke pobjede, ali ne i strateška rješenja. Bez političke vizije koja se bavi unutrašnjom i vanjskom stvarnošću, rizikujemo da ostanemo u beskonačnom ciklusu sukoba.
Pravi izazov nije samo vojna sigurnost, već izgradnja države koja može istovremeno održati demokratiju, unutrašnju koheziju i međunarodni legitimitet. Danas ovaj izazov ostaje nerešen. kvadrat
Izvor: prizrenpost
Etiketa: Aktualnost
