Danas je razlika sa situacijom između Kosova i Srbije u tome što bi promena granice koja se razmatra bila dogovorena i stoga mirna promena. Promene konsenzusa su u skladu sa međunarodnim pravom, a takva promena je postignuta i na drugim mestima, kao što je raspad Čehoslovačke na dve države: Češku i Slovačku 1993. godine. Konsenzusne promene granica su takođe diskutovane (ali bezuspešno) na konferenciji o Jugoslaviji 1991. godine.

Dok se problemom promene severne granice Kosova može rešiti problem raspadanja severne Srbije.

Ibar, a kao i Albanci u Preševskoj dolini, postoji mogućnost da izazove migraciju manjina iz ovih delova Kosova i Srbije, jer ne bi želeli da žive pod vlašću stranog suvereniteta. Oni koji su ostali sigurno bi se osjećali ranjivije. Dakle, potencijal daljeg sukoba bi se smanjio ukoliko bi se kosovske i srpske vlasti obavezale na preduzimanje mera za zaštitu prava i promovisanje interesa ovih manjina, iako su dosadašnji rezultati po tom pitanju pomešani.

Postoje različita mišljenja da bi takva ideja o promeni granica mogla da otvori ‘Pandorinu kutiju’ i da ima posledice u čitavom regionu. Međutim, dvojica predsjednika su naglasila da će, ukoliko ne postignu dogovor, posljedice za obje zemlje biti nepovratne. Po vašem mišljenju, koji je put kojim treba ići u ovom novom ‘zamahu’ za regiju?

Richard Caplan: Bilo je zabrinutosti da bi promjena granica u regiji mogla otvoriti ‘Pandorinu kutiju’. Nespremnost da se priznaju države nastale iz bivše Jugoslavije učinjena je upravo iz tog razloga. “Ono što smo uradili sa Jugoslavijom može se primeniti u drugim slučajevima”, rekao je 1991. francuski ministar inostranih poslova Roland Dumas. Međutim, još uvek je teško reći da je priznanje novih država imalo uticaja u drugim slučajevima. Raspadom država posvuda (Sovjetski Savez, Čehoslovačka) više je dominirala unutrašnja logika nego perspektiva priznanja.

Slične zabrinutosti uočene su i kod jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova 2008. Međunarodne vlasti su bile posebno zabrinute zbog posljedica koje ono može imati na bosanske Srbe. Međutim, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, međunarodne vlasti su se potrudile da istaknu razlike između ova dva slučaja, rekavši da bi garantovanje nezavisnosti za Republiku Srpsku predstavljalo etničko čišćenje, na osnovu čega su Srbi dominirali regionom, i da bi kao takvo bilo neprihvatljivo. široko rasprostranjena u političkom rukovodstvu i opštoj populaciji na Kosovu iu Srbiji. Još uvijek nije jasno postoji li takva podrška u obje zemlje, ali je više nego jasno da je nema ni u Bosni i Hercegovini ni u Makedoniji.

Ako se promjena granica postigne sporazumno, to bi omogućilo Srbiji i Kosovu normalizaciju odnosa. Normalizacija odnosa omogućila bi Srbiji i Kosovu da napreduju na putu evropskih integracija.

Suprotna alternativa preti nastavkom diplomatskog napuštanja, čime bi Kosovo ostalo bez priznanja velikog broja zemalja, uključujući pet država Evropske unije. Istovremeno, to bi mu ostavilo napore za integraciju severa Kosova. Ne treba potcenjivati ​​posledice odlaganja rokova.

Savetnik za nacionalnu bezbednost američkog predsednika Donalda Trampa Džon Bolton rekao je da Sjedinjene Države ne isključuju korekciju granica između Kosova i Srbije, ako se strane o tome dogovore. S druge strane, Njemačka i Velika Britanija su nesklone ovoj ideji. Kako komentirate ovu situaciju?

Richard Caplan: Nije iznenađujuće da su Sjedinjene Države ‘agnostične’ u pogledu promjene granica baš u ovom slučaju. Očekuje se da će pozdraviti sporazum koji vodi ka poboljšanju odnosa između Kosova i Srbije. Također, nije iznenađujuće da su Njemačka i Velika Britanija, zajedno s nekoliko evropskih država, pokazale manje entuzijazma za ovu inicijativu, jer strahuju od efekata koje bi predložena promjena granica mogla imati, uprkos specifičnom i sporazumnom načinu na koji se te promjene mogu postići. zajednice. “Pomicanje granica neće popraviti podjele, već će ih produbiti”, upozorili su Carld Bild, Paddy Ashdown i Christian Scharz-Schilling, tri visoka predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.

Ovo je prvi put da ove dvije balkanske zemlje predlažu rješenja za probleme, dok su im kroz historiju rješenja nudili drugi međunarodni akteri. Kako međunarodna zajednica može upravljati ovom situacijom u ovoj eri, kada imamo uzavrele tenzije u mnogim regijama svijeta. Mogu li postojati slični prijedlozi za rješavanje problema iz drugih zemalja?

Richard Caplan: Vrlo je važno naglasiti da ovo rješenje dolazi od lokalnog rukovodstva, a ne kao rezultat međunarodne diplomatije. Pregovaračka regulacija granica može biti osnova za rješavanje sukoba bilo gdje, kao što je bio slučaj (ne bez problema) Etiopije i Eritreje i Sudana sa Južnim Sudanom. Vrlo je rijetko da neka država ima volju da se odrekne suvereniteta dijela teritorije. Somaliland, sjeverno od Somalije, koji je od 1991. nezavisan u svemu osim po imenu, dokaz je koliko je takvo rješenje teško./REL

Izvor: prizrenpost