Subota, 28 Februara 2026
Ateisti misle da se Bog mora “otkriti” putem teleskopa, laboratorija, eksperimenta, jednadžbe, formula, dekompozicija, nalaza ili empirijskih dokaza. Ali Bog se ne meri brojevima, niti dolazi sa bukom. Ovim pristupom oni nikada neće “otkriti” Boga!
Budući da Bog nije nalaz, otkriće ili izum, Bog je vjera. Bog nije fizički otisak, Bog je duhovno osećanje. Bog nije naučna hipoteza koja se može potvrditi ili odbaciti. On je nevidljivo, ali mudro prisustvo. Ne “prikriveni bog” ili “patentiran”! Dakle, on se poznaje kroz znakove, strukture.
Bog je svijest čovjeka koji vjeruje u harmoniju svemira, zakone prirode i svoje kreacije i prepoznaje autora. Ako je za ateiste svemir apsurdan ili apstraktan, ako je svemir sam sebe stvorio bez objašnjenja, vjernik vidi zakone fizike unutar kosmičkog koda koji je uspio razbiti i u njemu pročitati Božju poruku. Kako ateisti objašnjavaju šta je život, šta je svest, šta je um i šta je sopstvo?
Fizičari ne izmišljaju zakone prirode. Oni samo imaju obavezu da ih otkriju i ispravno pročitaju kao zakone koji nas informišu o Bogu. U Umu Univerzuma oni mogu čitati Um Boga. Potreban je nesređen um da povjeruje da su zakoni prirode slučajni ishodi.
Jasan um razumije da je Bog koristio naprednu matematiku da stvori svijet i da mu dade matematičku, biološku, ljudsku, društvenu i kulturnu funkciju. Jeste li shvatili kako ateisti gube trag kada pokušavaju da objasne odnos između materije i antimaterije, kada žele otkriti antimateriju? Oni pokušavaju da nauče ribu kako da pliva!
Čovjek ne treba da ispituje Boga! On može samo tražiti odgovore od Njega. Jer Ga nalazite u stvarnosti proživljenoj kroz dušu i savjest. Bog nije sukob za ljudsku slobodu. Vjernik nije opterećen kultom vođe. Ali Bogu nije potrebna ni posebna nacija, posebna stranka, posebna rasa, posebna supersila, posebna titula, posebna elita, da bi ga ljudi predstavili ili prihvatili. Bog nije monopol kulture.
Bog koji ima zavisnost i potrebu, nije Bog! Ne volim Boga da zadovoljim Njegov “ego”. Ali ni ja ne mogu protestirati protiv kontrole koju Bog ima nad ljudima, u ime slobode bez odgovornosti, slobode bez granica. Jer On ima neke nadljudske moći i ne može Ga oduzeti ili smanjiti od njih. Niti je potrebno ili ispravno poistovjećivati Boga sa čovjekom. “Nadljudski” je najopasniji ideološki izum. Ljudi mogu pronaći Boga u različitim oblicima, ne samo kroz propagandu ili diskurs. Više kroz samospoznaju. Ali u mehaničkom, automatizovanom, monotonom i banalnom životu, Bog se ne nalazi.
Tako se pobuna protiv Boga čini hitnom i nezrelom. Smrt nije čizma na vratu čoveka. Ne treba se bojati ni smrti. Pogrešno skraćujemo život nepotrebnim razmišljanjem o smrti. Da, čovjeku je potrebna božanska pravda i naći će je na Sudnjem danu. Ovo vjerovanje dovodi osobu u ravnotežu. Ali ne za Boga kojeg se treba “bojiti” kao strah od nepoznatog, kao strah od opasnosti opstanka, kao strah od nepravedne osvete, kao strah od zloupotrebe apsolutne moći, kao strah od lava iz džungle ili zmije otrovnice. Ako neko oseti ovakav “strah” od Boga, trebalo bi da ga izleči psiholog. Jer kada je čovjek izgubio pravi strah od Boga, prešao je u neurotični strah od ljudi i pojava.
Ako vam vjera ne donosi mir sa samim sobom, već povećava vaše zbunjenosti i neizvjesnosti, bolje je ne vjerovati! Ako vas vjera tjera da mrzite nevjernike, bolje da ne vjerujete! Mrzi nevjeru, nego dijalog sa nevjernikom jer on može biti dobar prijatelj!
Za mene nije iskreni vjernik koji vjeruje u Boga i iskazuje mu ljubav samo zato što mu je obećao raj. Iskreni vjernik prihvata Boga i bez uvjeta neba, voli Ga i izražava zahvalnost čak i ako nije primio od Njega obećanje neba. Povjerenje izvan trgovine. Božanska ljubav bez interesa za nagradu. Ja preferiram vjeru koja se više izražava kroz pohvale Bogu, nego kroz molbe Bogu, iako su legitimne.
Vjera ne pretvara čovjeka u inferiorno biće, naprotiv, ona ga štiti od “ideološkog boga”, od “boga strasti”, od “boga sistema”, od “boga straha”, od “boga od “boga bolesti”, od “boga od “boga bolesti”, od “boga profita”, “boga od koristi”, od “boga od koristi”, stranke“, od „boga ucjene“, od „imaginarnog boga“, od „boga elita“, od „boga siromašnih“, od „boga depresije“, od „boga sreće“, od „boga osvete“ do najveće opasnosti: „sebe kao boga“ – „bog čovjeka“. On snažno vjeruje da isključivo poštovanje pripada samo Beskonačnom Biću, Bogu koji nije ograničen na koncept vremena i prostora. Ne Bog koji “pati” zbog našeg obožavanja Njega ili koji “pati” zbog svoje vladavine nad nama, već koji obožavanjem garantuje čovjekovu nepovredivost od lažnih bogova, kako čovjek ne bi postao moralno bekičmenjak.
Ateisti imaju jalove argumente i podstiču beskorisne polemike: “Čovjek koji odrasta u svijetu, ne može znati da Bog postoji izolovan od svijeta i ne može da živi izolovan od svijeta i ne živi u njemu. kulturni proizvod!”; ili: “Zašto je Bog ravnodušan i ne štiti žrtve? Zašto je Bog istorijski tolerisao krvoproliće, ratove, teror i etničko čišćenje i nije intervenisao da ih zaustavi?” Teško im je čitati šutnju “inferiornog” Boga i inteligentnu ulogu Boga kao “kulturnog proizvoda”. Oni su više frustrirani sloj društva. Jer još uvijek ne shvataju da je najveći čovjekov neprijatelj anti-ljudska ideologija koju je sam čovjek stvorio. Ideologija koja je deformisala ljudsku svijest, predstavljajući materijalističku filozofiju kao jedinu ideologiju života i marginalizirajući Boga i ljudski sistem vrijednosti.
Ratovi su proizvod ljudskih ludosti, a ne uzornog božanstva. Bog je bio opravdanje i zloupotreba nasilnih priča, a ne pravedna inspiracija. Bog je prijatelj civilizacije, neprijatelj nasilja. Najviše ga nervira licemjerje ljudi, umjetna ljubav, maskirani identiteti, tajne manipulacije, samoobmane, javna obmana. Kako malo iskrenih ljudi ima ovaj svijet, kako malo iskrene vjere ima ovaj svijet!
Sve do onog čuvenog pitanja: “Ako je Bog stvorio sve, ko je stvorio Boga? Da li je stvorio sebe?” U stvari, čak i da pronađu „Tvorca kreatora“, ateisti bi nastavili sa beskrajnim pitanjima: „A ko je stvorio Stvoritelja kreatora?“, što u suštini samo pokazuje njihovu bezgraničnu maštu. Radoznalost da se pronađe uzrok Univerzuma je zdrava radoznalost, ali radoznalost da se pronađe uzrok Boga brzo se pretvara u očaj. Jer Bog je bez početka i bez kraja.
Dok nevernik ima logiku da su neorganske supstance formirale organsku ćeliju, da je život stvorio sam sebe, sasvim slučajno! Može li nešto oživjeti iz nečega beživotnog, iz ničega? Mogu li se iz haosa proizvesti svijest i red? Da li je organizam slijepi proizvod prirode? To je bilo ispiranje mozga koje je proizvela Teorija evolucije. Život je daleko elegantniji i inteligentniji da bude proizvod slučajnosti.
Vjerujem da smo dio velikog božanskog plana i da ne nastaje slučajno. Naša svijest nije nastala iz prašine. Naš mozak je čudo koje se ne može oponašati, rekreirati ili reciklirati. I kako mozak može biti nasumični biološki rad? Nije li mozak galaksija u našoj glavi? Sva živa bića je stvorio Gospodar Univerzuma, ona nisu proizvod evolucije. Stvaranje je složen proces raznolikog mozaika organizama sa božanskim majstorstvom i inteligencijom. Stvoreni su odvojeno jedan od drugog, bez zajedničkog pretka, sa savršenim oblicima i funkcijama, svaki sa jedinstvenom DNK. Asesi iz evolutivnog debla. Evolucijsko stablo koje smo učili u školama bila je najveća prevara. Čovjek nije greška ili posljedica koja hoda po Zemlji.
Nevjera ima tendenciju da ljude pretvori u neprijatelje jedni drugima, u rasiste, sebične, etnocentrične, arogantne, nezahvalne, poricatelje, koji se bune protiv riječi Božijih i bježe od božanske slobode koju On garantira. Nevjerica čini da lakovjerni ne misle svojom glavom, jer postoji neko ko misli umjesto njih. Dakle, Bog nije spustio oružje s neba, već je spustio riječi i knjige.
Nevjernici će uvijek živjeti u komplikovanoj i nerazjašnjenoj misteriji, u ideološkom sukobu, u nepotrebnim dilemama i psihološkim i emocionalnim barijerama. Pod uticajem materijalističkih filozofa, oni su izmislili Božju samovolju kao istorijsko nasilje. Vrlo im je teško funkcionirati u životnim zamkama, vrlo im je teško utješiti se gubicima života. Život je samo avantura za nevernike koja na kraju ostavlja gorak ukus. Sa dušom iskvarenom od lažnih bogova, nevjernici doživljavaju psihička previranja, koja skrivaju jer sadržaj depresije uvijaju u krzno sreće.
Ne bih više vjerovao Bogu da sam ga mogao vidjeti očima svakog jutra i svake večeri. Čak i kada bi svi naučnici svijeta sada postali vjernici, moja vjera bi bila ista. Čak i kada bi svi naučnici sada postali nevernici, oni se ne bi mešali u moju veru. Jer mojoj vjeri nije potrebna ni potvrda ni protokol, ni nasljedstvo. Unutrašnji jezik mog genetskog koda i mog organskog i psihološkog sistema jasno govori o Autoru. Razumem taj jezik. Ovo nije utopija! Ni iluzija, ni opijum. Zato nisam ateista.
Svakom ateisti bih predložio da pročita knjigu poznatog filozofa, najvećeg bivšeg ateiste 20. vijeka, Antonija Flua, pod naslovom “Bog *ne postoji* – Kako se najpoznatiji ateista na svijetu predomislio”, objavljenu na albanskom, “ALPH Publishing House” na albanskom jeziku. 2024.
Koristimo kolačiće za poboljšanje iskustva i prikazivanje oglasa. (Google AdSense).
Klikom na “Prihvati”, pristajete na korištenje kolačića u skladu sa
Politika privatnosti
i
Politika kolačića.
Nepotrebne kolačiće možete odbiti klikom na “Odbij”.
Izvor: prizrenpost
