Nuklearni program, sankcije, regionalna sigurnost i izraelski utjecaj

Pregovori Donalda Trumpa i Irana približavaju se sporazumu koji bi mogao promijeniti ravnotežu na Bliskom istoku, ali se njegovo potpisivanje i dalje odgađa. Iako obje strane govore o napretku u pregovorima, diplomatska realnost pokazuje da najosetljiviji politički i strateški čvorovi i dalje ostaju neriješeni.

Talijanska novinska agencija ANSA prenosi da glavno pitanje ostaje iranski nuklearni program. Washington zahtijeva snažne i obvezujuće garancije da Teheran neće razvijati nuklearno oružje, dok Iran odbacuje bilo kakvu formulu koja bi se mogla protumačiti kao predaja njegovog strateškog suvereniteta.

Za američku administraciju ovo je “crvena linija”, ali za iranski režim to je pitanje prestiža i političkog opstanka. U ovoj pregovaračkoj klimi raste i nepovjerenje Irana u američku poziciju.

Teheran vjeruje da SAD nisu potpuno slobodne u donošenju odluka zbog svoje strateške ovisnosti o Izraelu i snažnog pritiska koji dolazi od vlade Benjamina Netanyahua.

Za Irance, svaki sporazum može se promijeniti ili otkazati ako to zahtijevaju izraelski interesi. To čini Teheran opreznijim da ne prihvati trenutne ustupke, bez konkretnih ekonomskih i političkih garancija.

Još jedna prepreka je iranska imovina zamrznuta u inostranstvu. Iran želi trenutno oslobađanje milijardi dolara kao dokaz kredibiliteta, dok SAD preferiraju postepeni proces, uslovljen poštivanjem sporazuma. Ova razlika odražava nedostatak međusobnog povjerenja koje i dalje dominira odnosima između dvije zemlje.

Čak i Hormuški moreuz ostaje dio diplomatskog pritiska. Njegovo otvaranje smatra se ključnim za stabilnost globalnih energetskih tržišta, ali Iran koristi ovo pitanje kao snažnu manuelnu za pregovaranje kako bi osigurao ublažavanje sankcija i veće političko priznanje.

Domaći u SAD-u, sporazum se također suočava sa snažnom političkom opozicijom. Republikanske ličnosti kao što su Lindsey Graham i Ted Cruz upozorile su da bi meki sporazum s Iranom ojačao Teheran i stvorio neizvjesnost za Izrael.

To navodi Trumpa da traži sporazum koji se može predstaviti kao strateška pobjeda, a ne kao slab kompromis. S druge strane, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian mora uravnotežiti pritisak Revolucionarne garde, vjerske elite i unutrašnje ekonomske krize.

Na svaki kompromis sa SAD-om gledaju sa sumnjom najradikalnija krila. U osnovi, posao se ne odgađa samo iz tehničkih razloga. Koči ga povijesno rivalstvo, duboko političko nepovjerenje i uvjerenje Irana da je američka politika u regiji i dalje uvjetovana interesima i sigurnošću Izraela.

Upravo to čini pregovore mnogo krhkijim od optimističnih izjava koje dolaze s obje strane. kvadrat

Izvor: prizrenpost