Četvrtak, 28 Maja 2026
Predsjednikova dilema ostaje ista: loš dogovor ili otvoreni rat…?
Nathalie Tocci, La Stampa
Dilema američkog predsjednika Donalda Trumpa na Bliskom istoku ostaje neriješena: dogovor ili eskalacija. Problem nije u njegovoj nepredvidljivosti, već u ograničenosti opcija koje lebde između slabog sporazuma i opasnog sukoba.
Tokom vikenda Trump je izjavio da pregovori s Iranom napreduju i da je dogovor blizu. No, samo nekoliko sati kasnije, Teheran je to negirao i tenzije su porasle kako su prijavljeni američki napadi na vojne ciljeve u Iranu.
Fluktuacije na naftnim tržištima odražavaju neizvjesnost situacije. U osnovi, problem je što nema jasnog scenarija stabilizacije. Američke opcije se kreću od teškog dogovora do vojne eskalacije, ali nijedna ne nudi trajno rješenje.
Potencijalni sporazum s Iranom imao bi dvije faze. Prvi uključuje postupno ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i ublažavanje nekih američkih sankcija u zamjenu za oslobađanje zamrznute iranske imovine, uglavnom u Kataru.
Drugo bi nastavilo pregovore o nuklearnom programu, uključujući pitanje uranijuma obogaćenog iznad 60 posto koji nema civilnu upotrebu.
Ovakav dogovor bi se smatrao neprikladnijim za SAD. Teheran, što bi potvrdilo stratešku korist Irana nakon sukoba.
Glavna kritika je da bi SAD dale konkretne ustupke za ustupke koji ne garantuju stvarnu promjenu u iranskom ponašanju. Svaki pokušaj dogovora nailazi na snažno protivljenje.
U Republikanskoj stranci, ličnosti kao što su Ted Cruz, Roger Wicker i Lindsey Graham izrazile su jake rezerve. Izvan SAD, Izrael također vrši znatan pritisak da spriječi bilo kakvo približavanje SAD i Irana.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, politički oslabljen, ima interes da izbjegne sporazum koji bi ojačao Iran i ograničio slobodu djelovanja Izraela u regiji. Eskalacijom libanskog fronta, on nastoji promijeniti regionalnu ravnotežu i sabotira proces pregovora.
Ovi pritisci tjeraju Trumpa da koleba između opcija. Svaki put kada se dogovor približi, suočava se s domaćim kritikama i regionalnim tenzijama koje ga čine politički skupim. Ali svaka vojna alternativa nosi još veće rizike, bez garancije strateške promjene.
Povratak na otvoreni sukob ne bi nužno donio koristi. Bez duge i opasne kopnene intervencije, vazdušni udari ne bi promenili ravnotežu na tlu. Naprotiv, dodatno bi destabilizirali tržišta i ojačali iransku pregovaračku poziciju.
Na ovaj način, SAD su zaglavljene između dvije nepovoljne alternative. Svaki korak ka sporazumu smatra se predajom, dok svaki korak ka eskalaciji rizikuje produbljivanje krize.
Ovo stalno kretanje između dvije opcije stvorilo je situaciju bez jasnog strateškog smjera. U međuvremenu, Iran nastavlja da koristi vrijeme i neizvjesnost kao diplomatsku prednost, jačajući svoju poziciju u pregovorima.
U nedostatku koherentne strategije, američka politika u regiji ostaje fragmentirana i reaktivna. To otežava svako dugoročno rješenje i ostavlja prostor za dalju eskalaciju. kvadrat
Izvor: prizrenpost
Etiketa: Aktualnost
