Kad se god prisjeti NATO bombardovanja, pokrenute 24. marta 1999. godine, prva osoba koja ljudima pada na pamet je Jamie Shea, tadašnji portparol NATO-a, koji je kroz česte medijske konferencije, koje su pratili širom svijeta, postao općepoznata ličnost.

Kosovcima ostaju njegova naređenja, Miloševiću, srpskom diktatoru. “NATO će pobediti” jer će “njegove snage napustiti Kosovo”, dok će se “Albanci vratiti svojim kućama”. Sve je to dalo nadu Albancima u izbegličkim kampovima u Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori, da će se vratiti svojim domovima, koji su bili na Kosovu, da će jednog dana biti oslobođeni.

Sada, kada se obeležava 20 godina od početka vazdušne kampanje NATO-a, za okončanje nasilja i zločina srpskih snaga na Kosovu je ponovo Kosovo. Ali dobrovoljno je našao vremena za intervju, za “Koha ditore”, da se priseti tih dramatičnih trenutaka pre 20 godina.

20 godina je prošlo od početka vazdušne kampanje protiv Miloševića. U to vrijeme bili ste zaštitno lice NATO-a u svijetu. Kako se danas sjećate te noći 24. marta prije 20 godina?

Šea: Za mene će to ostati jedan od najdramatičnijih trenutaka. Bio je to i trenutak očaja, jer se NATO nadao da će obje strane prihvatiti Ramboullie sporazum; prihvatili su ga kosovski Albanci, ali su ga odbili Milošević i Milutinović i srpska strana. Dakle, postojao je osjećaj očaja zašto je ovaj veliki napor koji su Sjedinjene Države i njihovi saveznici uložili da postignu dogovoreni sporazum propao.

Ali ono čega se također sjećam je snažna posvećenost da održimo svoju riječ, i ako se nasilje na Kosovu nastavi, što je zapravo i učinio, u slučaju neuspjeha Rambujea, NATO bi djelovao. Dakle, postojao je očaj jer nije postignuto političko rješenje, ali i osjećaj olakšanja zbog opredijeljenosti Alijanse da djeluje i održi obećanje da će zračnim snagama spriječiti novu rundu etničkog čišćenja i kršenja ljudskih prava.

Pored vojnih napada, tada je bilo i ono što se zvalo „medijska bitka“. Kao glasnogovorniku NATO-a, koji je bio najteži dio vašeg posla u to vrijeme?

Shea: Bilo je mnogo izazova u to vrijeme, a prvi je bio pripremiti javno mnijenje u zemljama članicama NATO-a za dužu kampanju nego što su mnogi političari očekivali. Neki su mislili da će 24 ili 48 sati bombardovanja biti dovoljno i da će se Milošević predati i pristati da se vrati na sporazum iz Rambujea i pristane da povuče svoje snage sa Kosova i druge uslove koje mu je NATO postavio… (Ceo članak možete pročitati danas u “E Diela me Koha Ditore”)

Izvor: prizrenpost