Nedjelja, 9 Augusta 2026
Za vas koji, kad god vidite ženu sa maramom, požurite da je nazovete “iranskom”, “arapskom”, “islamskom” ili bilo kojom drugom etiketom da je isključe iz ovog naroda, imam samo jedno pitanje:
Ko vam je dao pravo da odlučujete ko je Albanac, a ko nije? Ko vas je postavio za čuvare albanizma?
Albanija nije ničije vlasništvo. To nije dozvola koju su izdali militanti, niti certifikat potpisan od strane fanatika. Niko nema monopol na nacionalni identitet.
Ovo nije slobodna misao. To je proizvod duge propagande koja je decenijama gajila prezir prema veri i stvarala lažno uverenje da je vernik manje Albanac. Neki to svjesno šire, drugi ponavljaju ne shvaćajući da su postali glasnogovornici isključivačkog načina razmišljanja.
Mi nismo došli iz Irana. Nismo došli iz Arabije. Rođeni smo u Albaniji. Ovdje smo napravili prve korake. Ovde smo učili albanski jezik. Ovdje smo izgradili naše porodice. Ovdje počivaju naši djedovi i pradjedovi. Mi smo kćeri ove zemlje i niko nam ne može iščupati korijene.
Maramica ne mijenja našu krv. To ne mijenja naš jezik. To ne menja našu istoriju. To nam ne oduzima ljubav prema zastavi, prema naciji i prema ovoj zemlji. To nam ne oduzima pravo da govorimo, da doprinosimo i tražimo pravdu.
Recimo to bez rukavica: vaš problem nije šal. Vaš problem je što ne možete prihvatiti da religiozna žena može biti slobodna, obrazovana, aktivna i ponosna Albanka u isto vrijeme.
Komunizam je ubijao, zatvarao, progonio i proganjao vjernike svih religija. Zatvorio je džamiju, crkvu, jer je želio da iskorijeni vjeru iz društva. Nije išlo. Faith je preživjela. Ostao je otrov predrasuda prema bilo kojem vjerskom simbolu. Stoga se i danas za neke žene s maramom u vlastitoj zemlji tretiraju kao strankinja.
Ironija je da mnogi od onih koji više govore o patriotizmu znaju manje istorije. Oni ne znaju da su se za ovu zemlju rame uz rame borili muslimani, katolici, pravoslavci i bektaši. Ne znaju da su vjernici izgradili škole, branili albanski jezik, doprinijeli kulturi, nezavisnosti i opstanku nacionalnog identiteta.
Lako je na društvenim mrežama vikati “domovina”. Teže je poštovati svog sunarodnika samo zato što drugačije vjeruje ili se drugačije oblači.
Ne brkajte sekularizam s mržnjom prema vjeri. Sekularna država ne isključuje vjernike; štiti ih isto kao i sve ostale građane. Vaša sloboda da ne vjerujete završava tamo gdje počinje moje pravo na vjerovanje.
Zato prije nego što uvrijedite ženu maramom, razmislite dvaput. Možda vrijeđate kćer ove zemlje, unuku porodice koja se žrtvovala za ovu zemlju koliko i vaša porodica. Možda vređate doktora, predavača, nastavnika, preduzetnika, istraživača, majku koja svakodnevno služi ovoj zemlji.
Ne treba nam vaša dozvola da budemo Albanci. Albanstvo se ne meri po frizuri, već po korenima, karakteru, doprinosu i ljubavi prema domovini.
Nećemo skinuti maramu da bismo vas uverili da smo Albanci. Niti ćemo se odreći naše albanskosti da sačuvamo maramu. Ne moramo birati između vjere i zemlje, jer oboje živi u našem srcu.
Možete nas označiti. Možete nas uvrijediti. Možete pokušati da nas isključite. Ali istinu ne možete promijeniti.
Rođeni smo Albanci. Živećemo kao Albanci. Umrećemo Albanci. Ovo je naša zemlja. Pripadalo je našim precima, naše je i ostat će naše djece.
Niko nema pravo da nas isključuje iz našeg doma.
Ovo je pravo Boga koji određuje gdje ćemo se roditi i kome ćemo se pokoravati srcem.
Izvor: prizrenpost
