Premijerov napor da odbaci teško breme na njemu

U samoizvinjenju u vezi sa Zvrnecom, premijer Rama se potrudio da odbaci sve snažnije etiketiranje njega kao izdajnika interesa Albanaca. Zakleo se, po ko zna koji put u 13 godina vlasti, da neće izdati ljude koji su mu u četiri mandata povjerili vlast, istovremeno snažno braneći spornu investiciju u jedno od najljepših i najbogatijih prirodnih područja albanske obale. Ali stvarnost, mimo njegovih reči, sada sve praznije iako su lepo izražene kao i uvek, destruktivna je za čitav njegov narativ.

Ne bi se smatrao izdajnikom, već samo greškom, da na vrhuncu vremena Albanci nisu bežali tako mahnito, kao nikada do sada u istoriji ove zemlje.

Njega ne bi toliko jačali kao tradiciju, ne bi bili toliko učvršćeni, kao zločinac. neuporediv pod njegovom vladom.

Ne bi ga se smatralo izdajnikom da obrazovanje nije u najdubljoj krizi, gdje prije svega nije bilo reforme nastavnog plana i programa za promicanje iznad svega društvenog morala i patriotizma.

Ne bi ga se smatralo izdajnikom da pravda nije u najmračnijem danu, čak ni uz reformu o kojoj se trubi jer se jako složio, jer se ne bi složio. izdajnik da su poljoprivreda i stočarstvo ukrasni ukras sela, jasnije istaknuti kao razvoj, a ne kao degradacija.

Ne bi se smatralo izdajnikom da poslovima države ne bi bili dallkauci i korumpirani ljudi, već sposobni i patriotski ljudi.

Imanje se ne bi riješilo kao vlasništvo.

konačno.

Na njega se ne bi gledalo kao na izdajnika da albanski gradovi nisu pretvoreni u groblja, kao što se dešava pod njegovom vladom.

Ne bi ga doživljavali kao izdajnika da je, umjesto sklonosti šali, reformirao svoj jezik, vodeći ga ka glasniku društvenog morala i patriotizma, ne bi bio traditor da njegovo slobodno zdravlje, ne bi bio traditor da slobodno zdravlje. emanirao je humanost, a ne uvredljivost.

I iznad svega, ne bi se smatrao izdajnikom jer je zaštitio međunarodno traženog i također izolovanog kriminalca, poput svog kolege Netanyahua. Ne bi uspjelo dati Izraelcima nacionalnu sigurnost i potpisati sporazume o oružju s njima. Dakle, ako nije postao partner mrske genocidne države, od koje niko u svijetu nije imao koristi, samo je izgubio, što je dokazano u istoriji. U ovoj prizmu, ne Albanija, već i SAD rizikuju svoj višestruki kolaps kao rezultat toga što su na strani Izraela, države i društva, ološa ljudi bez trunke ljudskosti, koji mrze svaki narod i svaku državu koja nije poput njih. I ne samo da ga mrze, nego ga vole i uništavaju. To je za njih smisao postojanja.

I na kraju, ne bi se smatralo izdajnikom da je albansko društvo imalo i polovinu društvenog entuzijazma koji je imalo pod vladom Berishe, zaista lošeg vladara, pod životom punim ekonomske i socijalne bede.

Dakle, ne bi se gledalo kao na izdajnika čak i malog Albanca u Albancu, čak ni malo nade Albanaca. biti napravljen a ne potpuno poništio ono malo što je postojalo.

I sve se to čita u Zvrncima a ne samo odmaralištu koje treba graditi ili ne na blagoslovenoj primorskoj zemlji. /kvadrat

Izvor: prizrenpost