Jeste li se ikada probudili, pogledali na sat i shvatili da je ostalo samo nekoliko minuta do aktiviranja alarma? Ili ste otvorili oči baš kad je trebalo da zazvoni, prije nego što ste to čuli?

Ovaj osjećaj može izgledati gotovo nevjerovatno. Kao da naše tijelo ima ugrađen budilnik koji zna kada da nas probudi. Međutim, iza ovog fenomena nema misterije. Naše tijelo ima izuzetno precizan sistem za regulaciju sna i budnosti i može predvidjeti kada bismo se normalno probudili.

Jedan od ključnih mehanizama je cirkadijalni ritam, unutrašnji biološki ritam koji prati otprilike 24-satni ciklus.

On utječe na mnogo više od samog sna. Određuje kada smo pospani, kada smo najbudniji, kako se mijenja naša tjelesna temperatura, pa čak i kada se određeni hormoni luče u većim ili manjim količinama.

Glavni sat ovog sistema nalazi se u dijelu mozga koji se zove suprahijazmatsko jezgro. On prima informacije o svjetlosti iz očiju i koristi ih da pomogne tijelu da razlikuje dan i noć.

Zato se naša tijela, čak i kada ne gledamo u sat, mogu pripremiti za buđenje u određeno vrijeme. Ako se svakog jutra budimo otprilike u isto vrijeme, naša tijela počinju prepoznavati obrazac.

Na primjer, ako se radnim danima probudimo u 6:30, nakon nekog vremena tijelo počinje da se priprema da se probudi ranije. Spavanje postaje lakše, određene tjelesne funkcije se mijenjaju i hormonalni sistem počinje da nas postepeno dovodi u stanje budnosti.

Posebno je važan kortizol, hormon koji sudjeluje u odgovoru tijela na stres, ali također igra važnu ulogu u normalnom jutarnjem buđenju. Njegov nivo počinje prirodno rasti prije nego što se probudimo.

Stoga buđenje ne bi trebalo izgledati kao trenutni prijelaz iz dubokog sna u potpuno budno stanje. Tijelo se često zagrije za buđenje dok još spavamo.

Ako mozak očekuje da se probudimo u 7:00, a alarm je podešen na točno to vrijeme, moguće je da smo nekoliko minuta ranije u laganijoj fazi sna. Tada je dovoljna mala unutrašnja ili vanjska stimulacija da otvorimo oči.

Izvor: prizrenpost