Mesa Selimovic

Na današnji dan prije 104 godine u Tuzli je rođen Mehmed Meša Selimović, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih, ali i evropskih književnika, koji je ostavio neizbrisiv trag u književnosti 20. stoljeća.

I iako gorostas pisane riječi među živima nije već 32 godine, njegova djela su itekako prisutna, čitaju se i izučavaju u školama, na fakultetima, naučnim simpozijima…
Kako u izjavi za Klix.ba kaže akademik Zdenko Lešić u tome se i ogleda veličina jednog književnog djela, odnosno u njegovoj prisutnosti i mnogo godina nakon što je nastalo.
“Književno djelo se poznaje po tome koliko je čitano u nekom ozbiljnijem krugu, a Meša je jedan od vječitih koji je stalno prisutan. Njegova djela se i danas štampaju, čitaju i citiraju, što nije slučaj ni sa jednim drugim piscem”, kaže Lešić kojem je Selimović bio profesor na fakultetu.
Pamti ga kao veoma dostojanstvenog i suzdržanog čovjeka.
“Bio je veoma pristojan sa studentima, koji su ga izuzetno cijenili i gledali ga kao uzor, a on je to svojim ponašanjem i osobinama zaista i bio”, sjeća se Lešić.
Kajao se što je odabrao da bude pisac
Kada je u pitanju njegovo književno stvaralaštvo, naš sagovornik kaže da je značaj Selimovićevih djela nemjerljiv za BiH i njene ljude.
“Odredio je jednu liniju u bh. književnosti, te znanstveno problematizirao BiH, historiju i ljude na način na koji to niko do sada nije uradio. Bez sumnje veliki pisac”, ističe Lešić.
A koliko je pisanje shvatao ozbiljno i posvećivao mu se svim svojim bićem govore i njegove izjave. Više puta je kazao da je to izuzetno težak posao.
“Posao pisca je neobično težak, sto puta sam se pokajao što sam pošao tim putem, ali je bilo kasno”, rekao je Selimović u jednom intervjuu.
Na svu sreću pa je tako, rekli bismo, jer bi u suprotonom svijet bio puno siromašniji bez bisera književnosti kakva su “Derviš i smrt” i “Tvrđava”, dva Selimovićeva najpoznatija djela.
Rodio se i živio u Tuzli, ali su mu dom bili i Sarajevo, te Beograd, gdje je i umro 11. jula 1982. godine, a gdje i danas žive njegove kćerke Maša i Jasenka.
Poznato je njegovo pismo upućeno SANU-u 1976. godine u kojem kaže da “potječe iz muslimanske porodice u Bosni, ali da je po nacionalnoj pripadnosti Srbin, te da pripada srpskoj literaturi”.
No, neosporno je da svim svojim bićem pripadao Bosni i njenom narodu, o čemu svjedoče njegove riječi, a paradoks situacije vjerovatno je najbolje opisao Alija Isaković, ukazavši na ironiju da najveći srpski roman 20. stoljeća počinje Bismillom.
Tako je govorio Meša Selimović
Selimović je jedan od najcitiranijih autora ovih područja. Njegove riječi i danas služe kao nadahnuće, utjeha, spoznaja…
“Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostat će samo suze”.
“Hodat ćemo bez razloga, radovat ćemo se bez razloga, smijat ćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog”.
“Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe”.
“Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti”.
“Od Bosanca se može svemu nadati. Godinama živi kao pametan čovjek, a onda sve učini da bi dokazao da je budala”.
“Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”.
“Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri šute”.
Klix