Vatra se ne gasi vatrom niti mržnja mržnjom

Džezair MURATI

Džezair MURATI

Nezavisnost Republike Kosova do sada je priznalo preko 100 država iz čitavog svijeta, među kojima više od polovine članica UN i najmoćnije države svijeta na čelu sa SAD i vodećim državama EU, ali ne i Republika Bosna i Hercegovina. Na Kosovu živi nekoliko desetina hiljada autentičnih Bošnjaka. Nakon Albanaca i Srba, Bošnjaci su najbrojnija zajednica i oni uživaju sva prava koja su zagarantovana i Ustavom Republike Kosova.

Srbija nam priznaje dokumenta ali ne i državnost. Bosna i Hercegovina ne priznaje ni jedno ni drugo. Krajnje je vrijeme da zvanična BiH posveti veću pažnju Bošnjacima koji žive na Kosovu. Ukidanje viza, priznavanje kosovskih dokumenata i nezavisnost Republike Kosova, otvaranje ambasade i konzulata bio bi konkretan doprinos boljem razumijevanju i rješavanju njihovih problema.

Na Kosovu živi nekoliko desetina hiljada autentičnih Bošnjaka. Nakon Albanaca i Srba Bošnjaci su najbrojnija zajednica. Oni su uvijek dijelili sudbinu svih građana Kosova. Učestvujući u svim društvenim strukturama, daju značajan doprinos svojoj ali i državnoj afirmaciji Republike Kosovo. Oni su slobodni kao i ostali građani kojima se Ustavom garantuju prava, slobode i jednakost pred zakonom. Imaju pravo, pojedinačno ili u okviru zajednice, da izražavaju, održavaju i razvijaju svoju kulturu i čuvaju suštinske elemente svog identiteta, odnosno vjeroispovjest, jezik, tradiciju i kulturu.

Bosanski jezik ima status službenog jezika i slobodno se koristi, kako privatno tako i u javnosti. Uspješno su integrisani u institucije svoje države. Dio su lokalne uprave u svim opštinama gdje žive u većem broju, ali i sa svojim predstavnicima u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti na centralnom nivou, na kojima obavljaju važne funkcije.
Kosovski Bošnjaci su odmah nakon rata uspostavili obrazovanje na svom maternjem jeziku, od predškolskog do univerzitetskog nivoa, koriste i ističu simbole zajednice i imaju zagarantovan pristup i posebnu zastupljenost u javnim medijima, kao i na programima na svom jeziku, čime se i de jure garantuje, očuvanje njihovog identiteta i nacionalne afirmacije. Ovu činjenice ne spore domaći ali i inostrani izvještaji. Pripadnici bošnjačke zajednice na Kosovu takođe uživaju neometane međusobne kontakte u Republici Kosovo i uspostavljaju i održavaju slobodne i miroljubive kontakte sa licima iz bilo koje države, a naročito sa onima sa kojima imaju zajednički etnički, kulturni, jezički i vjerski identitet ili zajedničko kulturno nasljeđe. U saglasnosti sa zakonom i međunarodnim standardima oni to pravo dosta uspješno ostvaruju, ali ne i sa onima sa kojima je najneophodnije, najkorisnije i najnormalnije – sa Republikom Bosnom i Hercegovinom (BiH), koja ne priznaje nezavisnost Kosova.

Nezavisnost Republike Kosova do sada je priznalo preko 100 država iz čitavog svijeta, među kojima više od polovine članica UN i najmoćnije države svijeta na čelu sa SAD i vodećim državama EU. Zemlje regiona su nas takođe priznale, uz dva izuzetka. Srbija nam priznaje dokumenta, ali ne i državnost. BiH ne priznaje ni jedno ni drugo – nezavisnost Kosova i njegova dokumenta. Zbog toga građani Kosova, uključivši i pripadnike bošnjačke zajednice sa kosovskim putnim ispravama ne mogu ući na teritoriju Republike BiH, ali mogu da uđu na teritoriju Republike Srbije sa kosovskim pasošem, ličnom kartom i vozilima sa kosovskim registarskim oznakama.

Nosioci kosovskih putnih isprava koji podnose zahtjev za dobijanje vize za ulaz na teritoriju Republike BiH imaju ozbiljne poteškoće, jer moraju biti podvrgnuti veoma dugačkoj proceduri koju i skupo plaćaju. Da bi dobili ulaznu vizu državljani Kosova moraju imati pozivno pismo, potvrdu o biznisu, diplomatsku notu i da plate oko 40 eura. Pozivno pismo trebaju ovjeriti kod notara i dostaviti nekim od diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike BiH u Tirani, Skoplju, Podgorici ili Zagrebu. Ova procedura zahtijeva dosta vremena i novca. I pored toga što mnogi Kosovari imaju potrebe i izražavaju veliku želju da posjete Bosnu, mali je broj onjih koji to i ostvare. Ta procedura za njih je komplikovana, skupa i nenormalna.

Nakon susreta sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem naš premijer Hashim Thaçi je bio veoma zadovoljan i pun nade, da će doći do nekih pomaka na relaciji BiH – Kosovo. Ali kako se vidi sa “druge” strane nema nikakvih pomaka.

Proizvođači ratova i mržnje na prostoru bivše Jugoslavije ne mogu promovisati mir, toleranciju, saradnju i razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomski razvoj, da budu faktor promovisanja kulture, potencijala turizma i sporta. Takvi ostaju samo idejni tvorci i kreatori najtežih zločina i uvijek predstavljaju opasnost za stvaranje prostora za neke nove Srebrenice.

Jedan od takvih je i Milorad Dodik, koji je nakon legalizacije vještačke tvorevine Republike Srpske (RS) i odlaska njenih tvoraca Karadzića i Mladića u Hag, za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY). Kao lider najjače političke partije u RS-u – Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) – Dodik se rukovodi isključivo srpskim nacionalizmom. Zbog duga iz prošlosti i uz pomoć svojih poslušnika sa obje strane Drine, “Nakaradnu Dejtonsku tvorevinu” drži kao svog taoca. Zajedno sa svojim istomišljenicima koji su sebi dali na volju i naredili da se poubijaju Bošnjaci i etnički očisti njihova teritorija.

Pokušavaju ubiti istinu o agresiji i počinjenim zločinima na teritoriji BiH. Grčevitim suprostavljanjem da se prizna nezavisnost Kosova i kosovskih dokumenata oni sada spriječavaju slobodu kretanja građana i protok robe u regionu i predstavljaju ozbiljnu prepreku za razvoj saradnje i privrede, od čega velike štete imaju ne samo građani BiH već i Bošnjaci, Albanci i drugi građani sa Kosova i regiona. Vrijednost izvoza robe iz BiH na Kosovo u 2011. godini dostigla je iznos više od 100 miliona eura, dok je izvoz sa Kosova u Republiku BiH jedva dostigao iznos od 500.000 eura. Očigledno da tu ima puno prostora da se poboljšaju ekonomski odnosi između dvije države, prije svega eliminisanjem administrativnih prepreka…

Nažalost, umjesto toga srpske političke vođe jednostrano spriječavaju saradnju i nastoje da zakopaju prošlost. Oni potpuno zanemaruju ekonomski potencijal Kosova i činjenicu da ovdje ima više desetina hiljada Bošnjaka koji su rodbinski povezani i imaju poslovne veze sa Bosnom. Takođe ignorišu i činjenicu da u Republici BiH živi i radi desetine hiljada kosovskih Albanaca, što je tradicija stara više od jednog vijeka. Oni su Bosnu prihvatili kao svoju, što su najbolje dokazali u masovnom učešću u odbrani BiH od agresije Mladićeve i Karadžićeve soldateske, izdašno potmognute Miloševićevom vojskom i paraformacijama. U tom najkrvavijem ratu raspada bivše SFRJ, desetine boraca su ugradili svoje mlade živote. Mnogi su za svoju hrabrost dobili najviša vojna priznanja. I danas ima Albanaca u Armiji BiH sa najvišim vojnim zvanjima, čak i generala.

Kosovo ulaže napore da normalizuje svoje odnose, uspostavi prijateljske odnose i dobru saradnju sa svim susjednim državama uključivši i Srbiju. U pregovorima o normalizaciji odnosa između Prištine i Beograda osjećaju se promjene, što je velika nada za bolju budućnost. Većina građana Kosova shvatili su da je neophodna i veoma važna normalizacija odnosa sa svim državama, pogotovu sa Srbijom i zbog toga oni podržavaju Briselski sporazum. Kao rezultat pregovora kosovskog i srpskog premijera, Hashima Thaçija i Ivice Dačića, i sporazuma postignutih tokom Briselskog dijaloga, Kosovo i Srbija razmijenili su prije nekoliko nedjelja oficire za vezu. To predstavlja značajan korak koji će olakšati komunikaciju, sprovođenje sporazuma i pomoći normalizaciju odnosa između dvije nezavisne države. To je ono što mnoge ohrabruje i drži u poziciji optimizma, ali nažalost ne i političke strukture Republike Srpske, vještačke tvorene na tlu BiH, na čijem su čelu sljedbenici Miloševićeve politike, koja je rezultirala stotinama hiljada žrtava, milionima raseljenih, ubijenih, silovanih, uništavanjem čitavih sela i gradova i prekrajanjem granica. Oni sada ne mogu da promovišu pomirenje. Svoja destruktivna i radikalna shvatanja sa predrasudama punih mržnje i ucjene oni moraju suštinski promijeniti i odbaciti. Vremena su se promijenila i na ovim prostorima nastala je nova realnost. Narodi obje države žele normalizaciju odnosa i pravdu. Pokazuju želju i spremnost da krenu naprijed i da uspostave bolju međusobnu saradnju. Stoga, zvanična BiH treba da učini odlučne i konkretne korake za reforme, progres, nove demokratsike odnose i da drugačije tretira Kosovo i Bošnjake koji ovdje žive. Postignuti sporazum o normalizaciji odnosa između Prištine i Beograda treba da služi kao dobar primjer i za lidere Srba u Republici BiH.
Oni moraju da shvate da je priznavanje suverenosti i nezavisnosti Republike Kosovo najpravednija odluka. To je važno za obje države i za region, jer bi predstavljalo pozitivan pomak i novi preokret u normalizaciji odnosa na relaciji između Republike Kosova i Republike BiH.

BiH je ostala simbol zločina, ljudskih patnji, stradanja i velika grobnica nedužnih ljudi. Aveti prošlosti koji pljuju i psuju i danas pokušavaju da kroje sadašnjost i budućnost Bosne i Bošnjaka. Oni ne vide da u BiH i na Kosovu većina ljudi se odlučno zalaže za uspostavljanje saradnje, bazirajući se na principima vladavine prava, tolerancije, poštovanja ljudskih prava i demokratije. Za to se zalaže i ogromna većina Bošnjaka u Republici BiH. To potvrđuju i brojna gostovanja grupa i pojedinaca iz BiH, koji sa osjećanjem stida i krivice govore o odnosu svoje matice prema Kosovu, o političarima Republike Srpske koji bi htjeli zakamuflirati tragove zločina, velike žrtve i belaje, izražavajući istovremeno divljenje uspjesima i razvoju naše države, jer primjećuju da su građani Kosova, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i socijalnu pripadnost, zainteresovani da na Kosovu žive sretno, slobodno i jednaki pred zakonom, da na Kosovu postoji atmosfera tolerancije, razumijevanja, prijateljstva i građanske solidarnosti. Nažalost kao posljedicu imamo odsustvo mnogih građana Kosova koji bi uz dužnu pažnju i počast prisustovali i ove godine obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici (11. jul).
Krajne je vrijeme da zvanična BiH posveti veću pažnju Bošnjacima koji žive na Kosovu. Ukidanje viza, priznavanje kosovskih dokumenata i nezavisnosti Republike Kosova, otvaranje ambasade i konzulata bio bi konkretan doprinos boljem razumijevanju i rješavanju njihovih problema.Time bi realno bio dat i doprinost BIH i Kosova miru i bezbjednosti čitavom regionu.

Piše: Džezair Murati

Autor je politički savjetnik premijera Kosova i bivši poslanik u Skupštini Republike Kosova

Etiketa: